The End…??

Sinoć sam svršila ono čemu je odavno prijetio kraj…
Nisam sigurna u svoju odluku. To je, valjda, osobina nas ljudi- uvijek vagamo da li smo nesto, ili nismo dobro odlucili.
Kako god, ja se ne vraćam na staro…samo napredujem. Normalno, ako bi se šta popravilo, mogu te uzeti u razmatranje. Iskreno, sumnjam… nisi ti od tih. Nedovoljno si zreo da uvidiš šta si izgubio. Bitna ti je tvoja sloboda…ili nije? Ko će ga znati?
Kažeš kako pojma nemam šta osjećaš…možda i jeste tako, ali ne mogu više nagađati. Ne mogu se boriti sama…sama, protiv sebe. Tako si pasivan u svemu ovome…tako si odutan, da mi , prosto , nije jasno.
 Idi u svijet, pokušaj pronaći novi biser. Možda uspiješ. Možda će biti ljepši ali ti neće pristajati kao što ti ja pristajem. Žuljat će te. Budi siguran da će ti nedostajati toplina koju ti je tvoj  biser davao.
Ipak , nisi ga čuvao, narušio si njegovu čistoću. A  drago kamenje to ne dozvoljava. Pretjerao si.



Moje srce, vječiti pobjednik,
 ne može se snaći na dnu.
Sluh izdaje i vid se muti,
pa u polu-snu moli za spas…

Mome srcu, vječitom pobjedniku,
Ostalo je  , kao najvećem jadniku,
da grebe tamne zidove svoje jame.
Prljavo mu pod noktima i iako je jadnije od jadnog, ne prihvata poraz.

Moje srce, vječiti pobjednik, uzdići će se iznad svih…

darkme
Drugačija, neki bi rekli čudna. Priznajem, jesam, ali na pozitivan način :P Uvijek za zezanciju, šalu. Luda do bola...nema stvari koju neću učiniti. Pričljiva(preeevišeeee). Malo volim pametovati, malo previše mislim na sebe. Malo previše komplikovana. ISKRENA do kraja. Zaljubljena :)) do ušiju. Sretna. Zadovoljna.

2 komentara

Komentariši