Nesvjest..

Jesam li ikada trazila da ga zaboravim? Ne… Zašto Si onda izbrisao ono prelijepo osjećanje iz srca, iz mene…zašto nema one sreće kada sam pored njega? Zašto mi je tako nizak u očima? Možda njegovi postupci..možda riječi…ne, to nije on… Smiješno mi je gledati kako se trudi da bi dobio…sta? Malo nježnosti? Ne, to nije…

Nastavi čitanje →

Kako je , samo, teško podnositi tvoje nježne riječi, tvoje dodire… Teško je vjerovati u njih, zvuče tako lažno, licemjerno… više im ne vjerujem, ne vjerujem tebi! Sve oko mene je laž. Ja sam lažna… Lažna je moja sreća, moje riječi, dječija razigranost… Zar je bitnije biti " slobodan " nego biti voljen? Jučer sam…

Nastavi čitanje →

Bez Nade

Toliko sam puta, s olovkom u ruci, sjedala za stol… Dok su gorke suze kvasile jeftini papir, pokušavala sam pronaći riječi kojima bih opisala svu tugu,  bol koji osjecam. Uzalud… Mislila sam da boli,da boli tako, tako jako…prejako! Mislila sam da je tu, tako jaku , bol, nemoguće opisati riječima… Više ne mislim. Sada znam…

Nastavi čitanje →

The End…??

Sinoć sam svršila ono čemu je odavno prijetio kraj… Nisam sigurna u svoju odluku. To je, valjda, osobina nas ljudi- uvijek vagamo da li smo nesto, ili nismo dobro odlucili. Kako god, ja se ne vraćam na staro…samo napredujem. Normalno, ako bi se šta popravilo, mogu te uzeti u razmatranje. Iskreno, sumnjam… nisi ti od…

Nastavi čitanje →

Again…

Pišem samo kad sam tužna. Nekako je lakše pretvoriti tugu u slova…formirati riječi.. mnogo je lakše, nego pretvoriti ju u suze… Nemam snage plakati. Da li si vrijedan toga? Niko nije… Nisam pisala godinu dana. Govorili su da sam lijena. Govorila sam da sam sretna… Večeras, pišem za tebe, najdraži, najdalji…! Jedini si kome nisam…

Nastavi čitanje →